Teško je naći suvisle riječi, osim – hvala vam.

Nakon utakmice imamo običaj izvijestiti o događanjima s utakmice, ali srce i ruke odbijaju napisati išta racionalno. Sve ste ionako vidjeli.

 Osam puta smo se podizali iz nokdauna kada se činilo nemogućim, osam puta smo imali Makarane na konopcima, ali nismo završili posao. Da je drugačije, ne bi bilo dinamovski. Dvojka je večeras puna slomljenih, ali prepunih srdaca.

Dovoljne su samo dvije riječi – hvala vam. Hvala Vam što smo danas nakon jako dugo vremena vidjeli iskrene suze i pobudili ono plavo i dinamovsko u nama – najčešće nesretno, ali neopisivo ponosno. Hvala svakom navijaču koji nam je večeras poklonio svoje glasnice i srce, on je dio ovog savršenog kolaža kojeg gradimo. Hvala igračima, jer pali su kao pravi Plavi lavovi, uzdignute glave i ponosno. Hvala vam svima, jer vi ste Dinamo. I u pobjedi, i u porazu. Svaki pogođeni i promašeni šesterac večeras je pucalo preko tisuću ljudi.

Nikad ne treba veličati ni raditi mit pod poraza – to bi bilo sasvim suprotno svemu sportskom i dinamovskom što propagiramo i što očekujemo. Poraz mora doći, u životu i u sportu. Pitanje je samo s koliko ljudi ga možeš podijeliti, onako iskreno. A večeras smo vidjeli da nas ima neopisivo puno i da nam treba neopisivo malo za eksploziju . Volimo, razočarani smo, boli, ali napokon osjećamo. Pa ako je već jako dinamovski pasti u ovakvim trilerima, ne postoje sretniji ljudi od nas što smo to podijelili baš s vama, dobri ljudi. Stoga, hvala vam svima.

Dinamo – to si ti!